subota, 24.07.2010.

Za Njega.

Tražila sam te.
Tražila u snovima,
po trgovima,
slijepim ulicama.
Tražila sam te i tamo
gdje sam znala da te nema.

Muk dugih večeri
prekidao je zvuk tvojih koraka.
Baš kao da si tu,
baš kao da prolaziš ulicom.
Ali nije te bilo.

Zamišljala sam da ideš,
da se smiješ
i padaš mi u zagrljaj...
To nisi bio ti.

Sada si samo uspomena,
sjećanje na nešto
što je davno prošlo.
Vrijeme će te izblijediti,
nadam se.
Možda će me tada
duša manje boljeti.
23:35 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 21.05.2010.

Pogledaj da li me možeš presnimiti. Signal je slab, opet se gubim! :/

Kako smo mi cure glupa stvorenja! Stvarno.
Dopuštamo muškarcima da tako barataju nama, našim životom, osjećanjima.
Zašto? Zbog čega? Zbog njihovog prokletog "Volim te", živimo za njihovo prokleto slovo,
mučimo same sebe... A oni, oni nisu toga vrijedni. Barem ne, u mome slučaju.
Zbog momka da rizikujem roditeljsko povjerenje? Na to sam spremna.
Koja sam ja luda. Nadam se samo da ovo radim prvi i posljednji put,
doduše ako moji saznaju za "malu varku", neću više ni sunca vidjet', kamoli njega
što je na drugome kraju države -.-.
Pitam se, je li i njemu stalo koliko meni? Nešto sumnjam.
Kad pogledam muške osobe iz moga društva, kako se ponašaju dok su u vezi i
nakon raskida, sve se manje nadam da ću pronaći onog "normalnog",
kojemu neće biti svejedno, koji će brinuti za mene, koji će žaliti za rastankom,
jer dosta mi je više suza prolivenih samo sa moje strane.
Dosta mi je plakanja za pogrešnim. Dosta mi je ove stvari koja bi trebala biti lijepa,
dječija, uvijek nova. Koja se trebala zvati Ljubav.
16:00 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 12.05.2010.

Ja želim tako smiješno malo, u par njegovih osmijeha sve bi stalo.



Samo nemoj reći da tražim sve...

Sva tragika mog sadašnjeg života može se stegnuti u jednu riječ...



... SAMOĆA!





Ne, ja ne tražim ljubav koja traje mnogo godina, ja znam da ljubav ne živi
ni koliko jedno proljeće.
Ja ne tražim ljubav koja traje mnogo mjeseci, ja znam da bi ona umrla od umora,
mučena sumnjama, obzirima i sitnim mislima...

Ah ljubav jednog dana! Usamljeni mladići, pozivam vas da se odlučite za ljubav jednog dana!
16:12 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 02.04.2010.

Neću misliti, neću misliti, inače ću šiznuti =)

Eh, po ko zna koji put opet otvaram blog...
Ne znam, osjećam potrebu da se "otvorim" nekome.
Što kaže Bajaga:
Život je nekad siv,
nekad žut :)

Ja se uvijek sjetim tog stiha kad imam ružan dan, kad sam u nekome sivilu,
što je, moram priznati, jako jako često ...
Ali, pokušavam da se smijem bez obzira na sve, bit će bolje,
kažem samoj sebi i nastavim svojim putem :)

Toliko za ovaj put .

12:32 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.